Studentica je prve godine Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, uzorna sportašica i pravi primjer mladima. Velika ljubav joj je atletika s kojom se bavi punih šest godina. Svoje slobodno vrijeme voli provoditi uz glazbu ili gledajući neki dobar film. Šetnja u prirodi ili bilo kakva aktivnost na svježem zraku uvijek su poželjni, a ponekad se nađe i u kuhinji pripremajući neke jednostavne zdrave recepte. Ne voli monotoniju, uvijek je u pokretu, a svaki dan joj je već unaprijed isplaniran. U nastavku upoznajte našu atletičarku i najbolju sportašicu grada Virovitice u 2019. godini u juniorskoj konkurenciji, članicu Atletskog kluba Virovitica, Paulu Rakijašić.
Na početku razgovora reci nam je li atletika oduvijek bila tvoja prva ljubav?
S atletikom sam se prvi puta susrela u 5. razredu nastupajući za školsku ekipu. Interes za atletiku usadio mi je moj tadašnji učitelj tjelesnog Ivan Kos koji je prepoznao moj talent te me često prijavljivao na razne utrke. Gotovo cijelu osnovnu školu trenirala sam rukomet u kojem sam stvarno uživala, a na tjelesnom bih se najviše radovala trčanju. Prekretnica se dogodila 2014. nakon pobjede na uličnoj utrci Doživjeti stotu u Virovitici. Tada sam odlučila ostaviti rukometnu ekipu i ozbiljnije se početi baviti atletikom. Osoba koja je tada preuzela odgovornost i pristala uložiti svoje vrijeme i trud je moj trener Siniša Špiranec s kojim uspješno gradim svoju atletsku karijeru svih ovih godina.
Kojim disciplinama se baviš, kakvi su ti treninzi?
Uglavnom trčim srednje pruge. To su primarno 800 m i 1500 m, ali se tu ovisno o dijelu sezone nađu i utrke na 400 m ili 3000 m koje služe kao dobra podloga. Na kraju svake sezone nastupam na krosu koji je također nešto duži od mojih primarnih disciplina. Treninzi su planirani i koncipirani u cikluse ovisno o dijelu sezone. Osim trkačkim treninzima, pažnju posvećujemo i raznim vježbama snage i stabilnosti. Pripremu za novu sezonu započinjemo bazičnim dijelom koji se pretežno sastoji od dužih kilometraža i stvaranja dobre aerobne podloge koja je vrlo važna za ostatak sezone i dostizanje željene forme. Od natjecanja prvo slijede dvoranska prvenstva, a zatim i otvaranje sezone na otvorenom. Kako sezona odmiče, tako se i treninzi mijenjaju. Obim dionica i kilometraže se smanjuju, a intenzitet se pojačava. Vrhunac sezone su državna prvenstva koja su najčešće izborna natjecanja za reprezentaciju. Treniram 5-6 puta tjedno, a treninzi traju od sat i pol do 2 sata. Na kraju svakog treninga neizostavno je istezanje.
Zašto baš trčanje? Što tebi osobno znači atletika i bavljenje sportom?
Na pitanje zašto baš trčanje ni sama ne znam pravi odgovor, ali mislim da je to zbog onog osjećaja otkrivanja vlastitih granica koje ti trčanje daje. Uvijek nastojiš biti brži, izdržljivi, jači i korak bliže nekom osobnom cilju. Atletika kao individualan sport ti uvijek daje onoliko rezultata koliko si truda i rada ti sam uložio što nije slučaj u većini ekipnih sportova. Nakon ovih 6 godina treniranja, za atletiku mogu reći da mi je postala način života i u sportu planiram i želim ostati još dugo. Pronašla sam se u njoj jer sam borac kako me jednom prilikom nazvao moj učitelj Kos kad me vidio kako trčim. Sad dok se toga sjetim, mislim da me nije mogao bolje opisati. Sport jednostavno moraš voljeti da bi u njemu znao uživati i da bi postigao rezultate. Dok u nečemu uživaš onda ti ni naporni treninzi i sva odricanja ne padaju teško. Ako imaš jasan cilj i veliku želju za ostvarivanjem tog cilja, već si na pola puta do uspjeha.
Kako se pripremaš za utrku?
Atletika je jedan od onih sportova u kojima treniraš 11 mjeseci u godini da bi se natjecao 1 mjesec i bio u vrhuncu forme. To otprilike tako izgleda i u praksi ako fokus staviš na određeno natjecanje i glavni dio sezone. Priprema za utrku ovisi o tome u kojem je dijelu sezone ta utrka i o kakvoj je utrci riječ. Ta priprema traje duže nego što većina ljudi misli i ne uključuje samo trčanje. Tu je i niz ostalih faktora poput mentalne pripreme, prehrane, kvalitetnog odmora i sna. Sve mora biti podređeno natjecateljskom danu da bi se sav uloženi trud vratio. I dan danas osjećam onu pozitivnu nervozu prije zagrijavanja i same utrke, ali sve nestane kad pukne pištolj i utrka krene. Moje misli su uvijek usredotočene na onih par minuta utrke i na posljednje riječi koje mi trener kaže prije odlaska na start.
Koje bi uspjehe i medalje izdvojila? Zašto baš ta medalja?
Svaka utrka i svaki rezultat mi je važan i jedinstven jer iza sebe krije neku priču. Od značajnijih dosadašnji rezultata istaknula bih sudjelovanja na Balkanskom i Europskom prvenstvu u krosu, a od osvojenih medalja za reprezentaciju srebro i broncu na 1500 te srebro u štafeti 4x400 na Balkanskim prvenstvima. Jedna od dražih medalja u karijeri mi je zlato na krosu Sportskih novosti 2017. koji je moj trener po prvi put gledao uživo jer sam na to natjecanje inače odlazila sama i tamo sam po prvi puta pobijedila jednu od velikih konkurentica. To zlato najavilo je uspješan nastavak sezone pa sam na Prvenstvu Hrvatske za mlađe juniorke osvojila još 2 vrlo drage zlatne medalje i po prvi puta postala dvostruka prvakinja Hrvatske na 800 m i 1500 m. Posebno pamtim i prvu seniorsku zlatnu medalju 2018. godine na dvoranskom državnom prvenstvu u utrci na 1500 m dok sam još bila juniorka. To je bila ujedno i prva medalja za Atletski klub Virovitica. Prošla sezona za mene nije baš najbolje počela zbog ozljede, ali je i više nego dobro završila osvajanjem zlatne medalje na domaćem terenu u Virovitici na Prvenstvu Hrvatske u krosu koja me odvela na Balkansko, a zatim i Europsko prvenstvo u krosu. Naravno da tu ima još puno dragih medalja, ali ove su mi se posebno utisnule u sjećanje.
Tko ti je u tvom „putu do uspjeha“ glavna podrška i oslonac?
Glavna podrška mi je obitelj koja prati svako moje natjecanje i raduje se svim mojim uspjesima. Oni su tu i kad stvari ne idu baš onako kako sam zamislila i nastoje mi maksimalno olakšati izvršavanje svih obaveza. Znam da stoje uvijek uz mene bez obzira u kakvoj se situaciji našla. Osim obitelji veliki oslonac mi je trener koji uvijek vjeruje u mene i u ono što radimo. Bez njega ne bi bilo svih ovih rezultata. On me uvijek zna motivirati i vratiti mi samopouzdanje na putu do cilja. Podrška su mi i prijatelji koji mi požele sreću prije natjecanja i raduju se svakoj mojoj medalji kao da je njihova.
Kako sad treniraš kada je zbog epidemije korona virusa sve zaustavljeno? Kako je to sve utjecalo na tebe osobno?
U početku mi se ideje o studiranju kod kuće nikako nije svidjela jer sam mislila da ću se doma teško moći koncentrirati na učenje i da online nastava neće biti toliko korisna i produktivna za nas studente koji i ovako veći dio posla odrađujemo sami. Kad je trening u pitanju, odlazak iz Zagreba mi se činio kao olakšanje. Kao da sam se vratila na same početke treniranja atletike kad su za trening bili dovoljni trener, makadam i malo dobre volje. Ova cijela situacija mi nije toliko teško pala jer u svemu nastojim pronaći nešto pozitivno. Treniram individualno u istim uvjetima u kojima sam trenirala i prije odlaska na fakultet. Imamo puno raznih lokacija na kojima je makadam pa nikad nije monotono. Ne trošim vrijeme na odlazak i vožnju tramvajem do fakulteta pa mi ostane više vremena za trening, učenje ili druženje s obitelji. U svakom zlu nešto dobro.
Zbog ove situacije Atletski klub Virovitica počeo je s online treninzima, što misliš o tome i sudjeluješ li ti u tim treninzima?
Mislim da su online treninzi dobar i zabavan način za rekreaciju i trošenje energije koje imamo i previše sad kad smo gotovo stalno u kući. Ne mogu u potpunosti zamijeniti treninge u klubu, ali naši treneri to odlično odrađuju. Jako su dobro angažirani oko pripremanja online treninga i trude se djeci, ali i starijim članovima omogućiti što kvalitetnije treniranje od kuće. Ja također dajem svoj doprinos i već sam snimila par vježbi s medicinkom i elastičnom trakom za jačanje nogu, koljena i stabilnost. Ovo je dobra prilika za demonstraciju nekih vježbi koje nisu toliko česte u svakodnevnoj praksi, a vrlo su korisne.
Da možeš, na koji način bi potaknula mlade da se počnu baviti atletikom?
Vjerujem da su mladi još uvijek željni novih izazova i testiranja vlastitih granica, a atletika kao dio sporta je upravo to. Svaki novi trening postaje novi izazov i stepenica je bliže k ostvarenju cilja. Danas kada su kretanje i fizička aktivnost važniji nego ikad, sport nam pruža priliku da u zdravom tijelu izgradimo zdrav duh. Atletika i bavljenje sportom brišu granice koje si u glavi neprestano postavljamo, grade samopouzdanje, upornost i želju za novim i još većim uspjehom. Rastemo iz dana u dan, stječemo nova prijateljstva i uživamo u svakom novom treningu. Sreća i zadovoljstvo nakon ostvarivanja cilja vlastitim trudom i radom su neopisivi. Meni je atletika donijela samo ono dobro u životu i zato pozivam sve mlade da se počnu baviti atletikom. Ipak je ona kraljica sportova i vjerujem da se svatko od vas u njoj može pronaći ako si da priliku.
Fotografije: privatni arhiv
